Postoje ljudi koji odlučnošću pomiču granice; jasnim stavovima, vizijom i snagom provođenja planova, stvaraju prilike za nove generacije. Povijesno nazivani poglavicama, poglavarima, zapovjednicima, u novije vrijeme liderima, vlastitim djelovanjem ostavljaju utiske u zajednicama. Prije ili kasnije, te zajednice im odaju dužnu počast.

Nažalost, zajednica Grada Križevaca, ona koju predstavljaju demokratski izabrani gradski vijećnici, ne poznaje takve običaje. Upravo suprotno, vođeni uskogrudnim i isključivo interesno-sebičnim razlozima, ne mogu priznati djela i veličine drugih, dok sebi istovremeno pripisuju nadnaravnost.

Izraz je to nemoći i frustracije jer loše fasade na improviziranim građevinskim rješenjima brzo pucaju, a kroz jeftino popločane staze korov olako izbija. Trajno ostaju poštovanje i sjećanja sugrađana i suboraca, onih iskrenih i objektivnih. Ono što jalni samo mogu sanjati dok u vlastitoj žuči i zavisti glasaju protiv. Za vođe se gine, dok se za beskičmenjake pronalaze podsmijesi i žaljenje. Iza poslušnih i bijednih ne ostaje ništa jer oni ništa i ne daju, osim blijedog iskaza suzdržanosti.

Gospodin Željko Topolovec i gospodin Antun Bednaić neće ove godine dobiti javna priznanja Grada Križevaca. Nisu ih niti sanjali, a niti posebno priželjkivali. Svoje mjesto u povijesti Križevaca godinama su gradili donošenjem jasnih odluka kojima su dokazivali odgovornost, odlučnost i sposobnost. Za njih će se uvijek pronaći lijepa riječ, iskaz naklonosti i poštovanja suboraca i igrača kojima su obilježili živote. Njihovi potomci dočekat će spomen ploče, ulice i trgove s njihovim imenima.

A loše fasade? One ionako pucaju i padaju sugrađanima po glavama, drugačije ni ne mogu ostaviti trag u ljudskim životima.